Škocjanske jame prvi su spomenik u Sloveniji upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine. 18. svibnja 1999. godine upisane su na popis globalno važnih močvara Ramsarske konvencije, kao prvo podzemno močvarno područje na svijetu.
Počasno mjesto među spomenicima prirode u svijetu.
Zajedno s podzemnim tokom Rijeke, one su jedno od najdužih krških podzemnih močvara u Europi. Škocjanske jame su 1986. godine uvrštene na UNESCO-ov popis zbog iznimne važnosti za svjetsku prirodnu baštinu. Time je međunarodna stručna javnost prepoznala izniman značaj špilja, kao jednog od bisera planete Zemlje. Škocjanske jame najvažniji su podzemni fenomen na Krasu i u Sloveniji te su među najvažnijim jamama na svijetu. Čovjeka su oduvijek privlačili klanac na čijem kraju rijeka nestaje u podzemlje i tajanstveni ulazi u špilje. Rijeka ponire ispod kamenog zida na čijem je vrhu selo Škocjan, po kojem su špilje i dobile ime.
Izuzetan volumen podzemnog kanjona ono je što Škocjanske jame izdvaja od ostalih špilja i svrstava ih uz bok nekima od najpoznatijih svjetskih podzemnih znamenitosti.
Najveća podzemna dvorana ikada otkrivena u Sloveniji i jedna od najvećih u svijetu.
Njime teče rijeka koja ispred cerkveničkog mosta nastavlja uz Hankeov kanal. To je oko 3,5 km dugačak, 10 do 60 m širok i više od 140 metara visok podzemni kanal, koji je istražen još krajem 19. stoljeća. Na nekim mjestima se proteže u goleme podzemne dvorane. Najveća od njih je dvorana Martel, koja se s obujmom od 2,2 milijuna m3 smatra najvećom podzemnom dvoranom ikada otkrivenom u Sloveniji i jednom od najvećih u svijetu. Zanimljivo je da ovako prostran podzemni kanjon završava prilično malim sifonom, koji za vrijeme jakih pljuskova izvan špilje nije u stanju kanalizirati ogromnu količinu vode koja se slijeva u špilju i uzrokuje stagnaciju vode i velike poplave, koje mogu čak i premašiti visinu veću od 100 m.
Zbog posebnih mikroklimatskih uvjeta u Velikoj i Maloj dolini razvio se izniman ekosustav. Primjerice, alpski (npr. aurikula) i mediteranski predstavnici (npr. paprat venerina dlaka) uspijevaju u blizini, što je u prirodi iznimno rijetko. To je moguće zbog prirode staništa alpskih predstavnika, koji rastu na stijenama u aksijalnom dijelu dolina, gdje čak i ljeti sunce rijetko sija i ostaje hladno tijekom cijele godine. Samo u tim uvjetima ove su biljke dovoljno konkurentne da prežive. Za razliku od alpskih biljaka, predstavnici mediteranskih biljaka održavaju se samo tamo gdje temperature ne padaju ispod nule. A to je moguće upravo na stropu Šmidlove dvorane, gdje zbog špiljskog zraka ni zimi temperatura ne pada ispod nule.
Pročitajte više o Škocjanskim jamama ovdje i kupite ulaznice za posjetu ove veličanstvene prirode.
